Šest stotina godina star rukopis o kojemu skoro nitko ništa ne zna – Voynichev manuskript

Voynichev rukopis jedna je od najmisterioznijih knjiga ikada napisana u ljudskoj povijesti, koja zaokuplja pažnju znanstvenika više od stotinu godina. Razlog tome leži u činjenici da je autor rukopisa nepoznat, kao i jezik i pismo kojim je isti napisan. Rukopis je nazvan Voynich po američkom trgovcu poljsko-litvanskoga podrijetla Wilfridu Voynichu, koji je pronašao rukopis 1912. godine u isusovačkom učilištu pokraj Rima te ga otkupio od tamošnjega isusovca. Datiranjem ugljikom-14 otkriveno je da je Voynichev rukopis napisan negdje između 1404. i 1438. godine. Rukopis je bio u posjedu mnogih ljudi tijekom povijesti, kao primjerice; Rudolf II. Habsburški, Jakob Tepenc, Jan Marek Marci, Voynich, Anne Nill, Hans P. Kraus, a danas se nalazi u knjižnici Sveučilišta Yale.

Izvor: Beinecke Rare Book and Manuscript Library, Yale University

Rukopis je dimenzija 23.5 x 16.2 x 5cm, čije su stranice od pergamenta. Znanstvenici su utvrdili da je prvobitno sadržavao 272 stranice, no do danas ih je preostalo oko 240. Rukopis također sadrži više od 200 ilustracija. Sadržajno, uz pomoć ilustracija koje su tematski grupirane, moguće je podijeliti sadržaj rukopisa u šest cjelina: biljnu, astronomsku, kozmološku, biološku, farmakološku te cjelinu s receptima. Kad su kriptografi proučavali rukopis, zaključili su da je isti vrlo elegantan, uredan i tečan, kao i to da je autor zaista razumio ono o čemu je pisao. Nadalje, tekst je napisan ptičjim perom, s lijeva na desno te od gore prema dolje, što upućuje na europski stil pisanja.

Izvor: Beinecke Rare Book and Manuscript Library, Yale University

Prva cjelina je biljna, koja je i najopsežnija, a kompozicija ilustracija karakteristična je za herbarije ranorenesansnoga razdoblja. Zanimljiva je činjenica da niti jedna od prikazanih biljaka nije sa sigurnošću determinirana; vjerojatno je razlog tomu što je autor ilustrirao kompoziciju s više različitih biljaka. Tako je, primjerice, korijen jedne vrste spojen s lišćem druge i cvjetovima treće vrste. Prva riječ na pojedinoj stranici s biljkom pojavljuje se samo na toj stranici i vjerojatno predstavlja naziv biljke. Astronomske stranice sadrže crteže Sunca i Mjeseca, te različite horoskopske znakove popu ribe, bika i strijelca. Nadalje, slijedi kozmološka cjelina, koja sadrži kružne geometrijske konstrukcije, koje nije lako klasificirati. Zatim, biološka cjelina sadrži crteže ljudskih figura unutar sustava cijevi i “bazena”. Mnoge ilustracije ostavljaju dojam da predstavljaju razne alkemijske ili prirodne procese, odnosno asociraju na sustav unutarnjih organa. Potom farmakološka cjelina sadrži te opravdava svoj naziv činjenicom da to poglavlje sadrži crteže dijelova biljaka. Na kraju, posljednju cjelinu „dio s receptima“ čini čisti tekst organiziran u kratke odlomke, koji svi počinju sa zvjezdicom.

Izvor: Beinecke Rare Book and Manuscript Library, Yale University

Kao što je već spomenuto, autor rukopisa još uvijek je nepoznat, ali su se kroz stoljetno istraživanje pojavljivala različita imena mogućih autora. Tako se dugo vremena smatralo da je autor Rukopisa Roger Bacon, poznati engleski filozof iz 13. stoljeća, koji je bio i istaknuti pripadnik franjevačkoga reda. Bacon je bio vrlo zanimljiva ličnost; zbog optužbi za čarobnjaštvo bilo mu je zabranjeno objavljivanje “bilo kakvih djela izvan Reda”. Mnogo puta bio je ukoren zbog svojih djela i postupaka te je u svojim radovima često isticao potrebu za šifriranjem radova.

Izvor: Beinecke Rare Book and Manuscript Library, Yale University

Nadalje, autorstvo se pripisivalo i Johnu Deeu, velškom matematičaru, astronomu i astrologu iz 16. stoljeća. Također, Dee je bio savjetnik na dvoru engleske kraljice Elizabete I. te strastveni alkemičar i hermetički filozof. Nadalje, jedan od mogućih autora, a svakako jedan od vlasnika, bio je Jakob Tepenc, čiji potpis moguće vidjeti pod UV lampom na jednoj od stranica. Jakob Tepenc bio je osobni liječnik cara Rudolfa II. Habsburškog, koji je bio upravitelj carskih botaničkih vrtova i čija su specijalnost bile ljekovite trave. Još jedan od mogućih autora je i sam Voynich, na kojega se sumnjalo da je sve vezano uz rukopis šala i podvala znanstvenom svijetu. Također, vrlo je izraženo mišljenje znanstvenika da je knjigu napisala osoba sa psihotičnim poremećajem te da ju nikada nitko neće moći shvatiti jer jedino komu pismo, jezik, sadržaj i ilustracije imaju smisla jest sam autor. 

Izvor: Beinecke Rare Book and Manuscript Library, Yale University

Cijelu fotogaleriju rukopisa moguće je pogledati na stranici The Voynich Gallery.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *