Održani “Razgovori o Augustu Šenoi”

U ponedjeljak, 17. svibnja 2021. godine, članovi Čitateljskoga kluba studenata Fakulteta hrvatskih studija su u suradnji s Udrugom studenata Studia Croatica, a u sklopu projekta Razgovori ugodni, posjetili Kuća Šenoa, gdje su se poveli Razgovori o Augustu Šenoi s voditeljicom i vlasnicom muzeja “Kuća Šenoa”, Jasminom Reis.

Kuća Šenoa izuzetno je topla, u njoj vlada ugodna obiteljska atmosfera, a svaki njezin kutak obiluje sitnicama i detaljima povezanima sa Šenoinim životom. Članovima je u posjetu bilo jako lijepo, odlično su se proveli i napustili su kuću prepuni dojmova, koji se mogu vidjeti iz ispod priloženih fotografija.

Foto: Monika Jerković; privatna arhiva Udruge studenata Studia Croatica

Evo što o Kući Šenoa kaže voditeljica muzeja Jasmina Reis:

“Kuću Šenoa sagradio je 1928./1929. godine dr. Milan Šenoa, najstariji sin Augusta Šenoe, za obiteljsku rezidenciju. Kuća je sagrađena na mjestu gdje su za života Augusta Šenoe bili vinogradi i voćnjaci u vlasništvu magistrata grada Zagreba, pod nazivom Pokušavalište vinograda i voćnjaka, i u neposrednoj blizini Perivoja Franje Josipa (današnja Gupčeva zvijezda).

August Šenoa ovamo je nedjeljama dovodio svoju obitelj na izlet. Dok su se djeca Milan i Draga igrali u vinogradima, August je sa suprugom Slavom posjetio prijatelja Josipa Eugena Tomića, koji je jedno vrijeme bio upravitelj Pokušavališta vinograda i voćnjaka. Ta kuća i danas postoji na početku ulice Ive Mallina. Oba prijatelja, književnici, nisu mogli živjeti i uzdržavati obitelj od književnoga rada i bili su javni službenici u magistratu grada Zagreba. Kada je grad prodavao vinograde, Milan i Vera Šenoa kupili su vinograd baš na mjestu gdje su se u djetinjstvu igrali skrivača s ocem Augustom, a kada je 18 godina kasnije odobrena gradnja, podigli su kredit i sagradili Kuću Šenoa po projektu arhitekta Ćirila Metoda Ivekovića (brata slikara Otona, obojica prijatelji obitelji Šenoa).

U Kući Šenoa u obitelji sina Milana živjela je gospođa Slava Šenoa, udovica Augusta Šenoe, koja je nadživjela muža za 63 godine. Upravo zahvaljujući njoj, sačuvana je kompletna ostavština Augusta Šenoe, iako su se nakon njegove smrti, 13. prosinca 1881. godine, često selili iz jednoga u drugi podstanarski stan.

Nakon njezine smrti, za ostavštinu oca predano se brinuo sin Milan sa ženom Verom i sinom Zdenkom. Zdenko je bio moj poočim i ja sam 43 godine dio obitelji Šenoa. Zdenko je bio povjesničar umjetnosti i leksikograf. Kada je otišao u mirovinu iz Leksikografskoga zavoda, počeo je popisivati ostavštinu svoje obitelji po pravilima struke. Naime, radi se o ostavštini obitelji Šenoa kroz četiri generacije. Meni su trebale dvije godine da sve iz njegovih rukopisa prepišem u kompjuter jer sam uglavnom taj posao radila navečer, kada su završile sve dnevne obaveze na poslu i u obitelji.

Moj poočim Zdenko umro je 2005. godine. Bio je jedini unuk Augusta Šenoe i njegovom smrću, nažalost, prekinuta je direktna krvna veza s Augustom Šenoom. Zdenku je u njegovom radu na obiteljskoj ostavštini pomagala i bodrila ga moja majka Marija. Zajedno su napisali i objavili knjigu Biskupski sladopek, u kojoj su obradili recepte za slastice Aloisa Schönoe, oca Augusta Šenoe, koji je bio prvi Šenoa koji je došao u Zagreb i bio slastičar (sladopek) na dvoru biskupa Aleksandra Alagovića. Moja majka i Zdenko također su zaslužni što je u Umjetničkom paviljonu 2002. godine realizirana retrospektivna izložba Branka Šenoe, najmlađega sina Augusta Šenoe.

Kuća Šenoa nepokretno je kulturno dobro Republike Hrvatske, a Obiteljska zbirka Šenoa upisana je u registar pokretnih kulturnih dobara.

Nakon smrti roditelja, svjesna velike odgovornosti i iznimno ponosna što svakodnevno mogu listati rukopise Augusta Šenoe i gledati predmete koje je on upotrebljavao, odlučila sam naslijeđenu kuću i ostavštinu otvoriti javnosti jer samo tako ostavština Augusta Šenoe i njegove obitelji dobiva dodatnu vrijednost. Radi se o ostavštini koja je neizostavan dio povijesti hrvatske književnosti, kazališta, povijesti umjetnosti, slikarstva, leksikografije i pedagogije. Putujući po inozemstvu, posjetila sam takve kuće/muzeje Balzaca i Victora Hugoa u Parizu, Charlesa Dickensa u Londonu, Ibsena u Oslu, E. A. Poea u Bronxu, uvijek uvjerena da mi imamo ostavštinu, koja će Zagreb i Hrvatsku ravnopravno smjestiti uz bok ovih inozemnih muzeja, a za razliku od njih, javnosti otvaramo ostavštinu ne samo barda hrvatske književnosti iz 19. stoljeća, Augusta Šenoe, nego i cijele njegove obitelji kroz četiri generacije, od kojih su svi iza sebe ostavili vrijednu i zanimljivu ostavštinu: Johannesa Schöynohe i Aloisa Schönoe (djeda Augusta Šenoe – mlinara i pekara u Budimu, i oca, biskupskoga sladopeka), zatim Milana i Branka Šenoe (sinova Augusta Šenoe, doktora nauka, geografa, književnika, slikara, grafičara, intendanta HNK), Zdenka Šenoe (unuka Augusta Šenoe, povjesničara umjetnosti, leksikografa), Slave Šenoe (supruge Augusta Šenoe), Drage Šenoe Vabić (kćeri Augusta Šenoe), Vere Šenoe (supruge Milana Šenoe), Naste Rojc (supruge Branka Šenoe, slikarice), Marije Šenoe (supruge Zdenka Šenoe, pedagoginje), Julija Šenoe (brata Augusta Šenoe, također književnika, i njegove supruge Isabelle, koja je glumila u Shakespearovim komadima u Gornjogradskom kazalištu tijekom 19. stoljeća).

U Kući Šenoa mogu se vidjeti: soba Augusta Šenoe (kućni pisaći stol Augusta Šenoe, krevet u kojemu je preminuo, njegov naslonjač, biblioteka, osobni uporabni predmeti, rukopisi); spavaća soba Slave Šenoe, koja je nadživjela svoga supruga Augusta za 63 godine; obiteljska blagovaonica i glazbeni salon (posjetiteljima koji sviraju klavir dozvoljeno je ponešto odsvirati na obiteljskom klaviru s konca 19. stoljeća); knjižnica Milana i Zdenka Šenoe (u jednom dijelu knjižnice izložena je ostavština Branka Šenoe).

U listopadu 2020. godine postavili smo izložbu pod nazivom Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa, 140 godina. Posjetitelji mogu vidjeti uporabne predmete, koji su stradali u domu Slave i Augusta Šenoe u Mesničkoj ulici u potresu 9. studenoga 1880. godine, i koje Slava Šenoa nije dopustila baciti jer su ju podsjećali na supruga Augusta, koji je bio posredna žrtva toga potresa.

Moj suprug i sinovi dali su mi podršku pri otvaranju kuće/muzeja, iako je to značilo da se odričemo stambenoga prostora, ulažemo vlastite novce kako bi kuća bila sigurna za ostavštinu i posjetitelje, i volontiramo u muzeju. Većina naših prijatelja smatrala je da je otvaranje kuće/muzeja bila ludost, ali ipak smo 14. listopada 2016. godine, na godišnjicu braka mojih roditelja, otvorili Kuću Šenoa javnosti.

Prije toga osnovali smo udrugu Svi naši Šenoe, koja je kao pravna osoba osnivač muzeja. Udruga je osnovana i u cilju upoznavanja javnosti s djelovanjem Augusta Šenoe i članova obitelji Šenoa kroz četiri generacije življenja u Zagrebu, kako ih se ne bi zaboravilo i kako bi njihova ostavština ostala sačuvana, restaurirana, konzervirana i digitalizirana za današnju generaciju i buduća pokoljenja.

Kuća Šenoa prije svega je ambijentalni muzej i otvorena je za posjetitelje kao i svi drugi muzeji. Upisana je u registar zbirki i muzeja Republike Hrvatske pri Muzejskom dokumentacijom centru. Nažalost, zbog potresa u ožujku 2020. godine, u kojemu je kuća oštećena, kao i zbog epidemioloških mjera, posjetitelji mogu doći posjetiti Kuću Šenoa samo uz prethodnu najavu i u ograničenom broju. No, prije ovih nemilih okolnosti, naši posjetitelji su u velikom broju bile školske i studentske grupe iz cijele Hrvatske, a onda i turisti iz naše zemlje i inozemstva. Nažalost, to je sada stalo zbog već spomenutih problema.

Osim muzejske djelatnosti, svake godine organizirali smo i manifestaciju Dani Augusta Šenoe, koja je započinjala 14. studenoga, na rođendan Augusta Šenoe, a završavala 13. prosinca, na njegov smrtni dan. U tih mjesec dana posjetitelji su mogli uživati u koncertima, izložbama, predavanjima, radionicama, kao i kazališnim predstavama za djecu. Sve te aktivnosti bile su besplatne za posjetitelje, uz djelomičnu financijsku podršku Skupštine Grada Zagreba. Također, redovito sudjelujemo na manifestacijama Noć knjige i Međunarodni dan muzeja s nizom događanja, također besplatnih za posjetitelje.

Tijekom godina u gostima u Kući Šenoa bili su naši istaknuti književnici, glazbenici, slikari, kipari, prevoditelji, izdavači, ali i mladi autori, koji su održavali zanimljiva predavanja, koncerte, izložbe i radionice.

Posebno su rado posjećene radionice u vrtu Kuće Šenoa za sve generacije. Veseli nas kada na istoj radionici sudjeluju bake i djedovi s unucima.

Tijekom godine obilježavamo pojedine značajne godišnjice objava književnih djela Augusta Šenoe – tako je cijela 2021. godina, primjerice, posvećena 150. obljetnici prve objave romana Zlatarovo zlato. Obilježavamo i važne datume obitelji Šenoa. Tako smo u vrtu Kuće Šenoa, 20. lipnja 2018. godine, proslavili 150. obljetnicu vjenčanja Augusta i Slave Šenoa, uz kostimirane Augusta i Slavu, koji su čitali fragmente iz svojih pisama, a moderatorica proslave bila je kostimirana Dora Krupićeva. Također obilježavamo obljetnice suvremenika i prijatelja Augusta Šenoe i njegove obitelji jer su Šenoe sačuvali pisma, fotografije i druge uspomene na njih – primjerice, biskupa Strossmayera, Ljudevita Gaja, Matije Mesića, Ivana pl. Zajca, Franje Krežme, Otona Ivekovića, M. C. Crnčića, Ivane Brlić Mažuranić, i mnogih drugih.

Imamo lijepu suradnju s Maticom hrvatskom pa smo s dijelom predmeta sudjelovali na izložbi povodom 150. obljetnice časopisa Vijenac u HAZU prije dvije godine na spomen Augusta Šenoe kao urednika Vijenca od 1874. pa sve do svoje smrti 1881. godine, a u Arheološkom muzeju u Zagrebu potaknuli smo postavljanje izložbe numizmatičke zbirke Augusta Šenoe, koja je trajala cijelu godinu. Također njegujemo suradnju s Klubom August Šenoa iz Pečuha u Mađarskoj pa sam kod njih održala predavanje o Augustu Šenoi i organizirala se izložba pisama Augusta i Slave Šenoa. Njihovi članovi i predstavnici Medija hrvatske manjine u Mađarskoj, kao i njihovi učenici, također su posjetili Kuću Šenoa.

Kao što sam navela, jedna od aktivnosti je konzervacija i restauracija Obiteljske zbirke Šenoa pa smo do sada uz djelomičnu financijsku potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba konzervirali pisma Augusta i Slave Šenoa, dječje crteže i škaroreze Augusta Šenoe. Ipak veći dio troškova pada na teret udruge pa smo zahvalni našim donatorima i njihovim prilozima u škrabicu Kuće Šenoa.

Ove godine planiramo konzervaciju i restauraciju namještaja Augusta Šenoe (kućnoga pisaćega stola, naslonjača, kreveta i police za knjige).

Otkada smo osnovali Kuću Šenoa, velika nam je briga zaštita muzejske građe, pa smo također uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba nabavili bezkiselinske kutije i mape, u koje smo pohranili papirnatu građu i smjestili je na sigurno u mikroklimatskim uvjetima u sef jedne banke. Na poseban zahtjev posjetitelji ih mogu pogledati i do sada su mnoge učeničke i studentske radnje i seminari, ali i znanstveni radovi, napisani uz korištenje građe iz ostavštine obitelji Šenoa.

Kuća Šenoa stradala je u potresu 22. ožujka 2020. godine, posebno krovna i međukatna konstrukcija, tako da nas očekuje cjelovita obnova jer je kuća pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Nažalost, kao vlasnica koja sam se odrekla stambenoga prostora u korist javnoga interesa (muzeja), obavezna sam sudjelovati u 50 % obnove konstrukcije i 100 % cjelovite obnove kuće. Zakon ne poznaje iznimke pa sam na neki način kažnjena što ne stanujem u kući, nego sam istu otvorila javnosti.

Neposredno nakon potresa naša udruga pokrenula je Crowdfunding akciju i upravo zahvaljujući donacijama uspjeli smo u prvom tjednu nakon potresa sanirati tri urušena dimnjaka i krovište, tako da je kuća zaštićena od padalina, dok ne krene kompletna obnova. Također smo odmah krenuli s konzervatorsko-restauratorskim radovima na u potresu jako oštećenom muralu Branka Šenoe, ispitivanju temeljnoga tla i temelja.

Mnogo mi znači što su o Kući Šenoa napisali drugi, primjerice akademik Tonko Maroević, akademik i monsinjor Ivan Golub, književnici Božica Brkan, Julijana Matanović, Pavao Pavličić i ostali. Također, naše aktivnosti redovito s pohvalama prate mediji i portali, a posebno nas vesele komentari naših posjetitelja u spomen knjizi Kuće Šenoa.

Osim navedenih aktivnosti u Kući Šenoa, organiziramo dva razgleda grada vezana za život i djelo Augusta Šenoe, po mojim scenarijima:

VAZDA MOJ ZAGREB – obilazak grada putevima Augusta Šenoe, od njegovoga spomenika u neposrednoj blizini rodne kuće u Vlaškoj ulici do Mesničke ulice, gdje se nalazi kuća koja je bila posljednja ovozemaljska adresa Augusta Šenoe. Ovaj obilazak organiziramo već četvrtu godinu zbog velikoga interesa. Grupu vodim ja, Jasmina Reis, počasna turistička vodičica. Kroz šetnju ulicama i trgovima kojima je hodao August Šenoa i o kojima je pisao u svojim djelima, pričamo priču o njegovom životu, radu, djelima – isprepleteno s poviješću grada Zagreba iz vremena života Augusta Šenoe. Nastojimo približiti život i djelo Augusta Šenoe i Zagreb u drugoj polovici 19. stoljeća kroz niz zanimljivih priča i anegdota na temelju muzejske građe Kuće Šenoa (dokumenti, pisma, dnevnici, spomenari, intervjui, djela Augusta, Milana i Julija Šenoa, slike Branka Šenoe, slastice Aloisa Schönoe).

ZLATAROVO ZLATO KROZ ŠETNJU I PRIČU – novi je projekt koji nudimo od siječnja 2021. godine, a posvećen je 150. obljetnici prve objave romana u časopisu Vijenac, 1871. godine. U šetnji od Kaptola do Gradeca, sa završetkom u tunelu ispod Griča (izlaz kod uspinjače u Tomićevoj ulici), bit će ispričan sadržaj romana, ali ne sasvim do kraja, kako bismo posjetitelje motivirali na aktivno sudjelovanje u šetnji i  čitanje s razumijevanjem prvoga romana Augusta Šenoe i prvoga hrvatskoga povijesnoga romana. Ovaj obilazak vodi licencirana turistička vodičica u liku učiteljice Branke iz istoimene Šenoine pripovijesti.” – Jasmina Reis

I za kraj, donosimo nekoliko komentara i osvrta sudionika:

“Ono što posjetitelje osvoji na prvu je obiteljska atmosfera kojom Kuća Šenoa zrači. Kada stupite u unutrašnjost kuće, budete obavijeni velom prošlosti, kao da ste stupili u vremeplov; okruže vas svi rekviziti i predlošci prošlih vremena. Moram nadodati da me uvelike oduševilo strahopoštovanje gospođe Jasmine Reis prema kući te njezina strpljivost i žar s kojim je pričala o prošlosti svoje obitelji i otkrivala nam detalje o svakom aspektu Kuće Šenoa. Upoznala nas je s brojnim antiknim rekvizitima, kojima smo bili oduševljeni, poput onodobnih 3-D naočala. Ono što je najzanimljivije je kako se povijest ponavlja; sam August Šenoa svjedočio je Velikom potresu 1880. godine u Zagrebu te je pisao o njemu, a nedavno smo i sami bili svjedocima te katastrofe. Kuću Šenoa bih preporučila svim zaljubljenicima u kulturu i umjetnost te sam sigurna da ću ju i ja osobno uskoro iznova posjetiti.” – Irena Šestek

“Posjet Kući Šenoa, iako je započeo s kišom, završio je suncem, ne samo u meteorološkom smislu. Gospođa Jasmina Reis sa smiješkom na licu provela nas je kroz kuću u kojoj je dio svoga života proveo naš najpoznatiji hrvatski pisac August Šenoa. Ne samo da smo saznali nešto više o njegovom radu kao književniku, nego smo saznali nešto više o njegovom privatnom životu. Najviše me se dojmila privatna knjižnica, koja je od poda do stropa ispunjena knjigama i odiše duhom toga vremena. Kao što sam na početku spomenula, izlaskom iz Kuće Šenoa dočekalo nas je sunce, a ja se nadam da će to isto sunce zasjati i Kući Šenoa te da će se njezine velike aktivnosti vratiti na staro nakon epidemije i oštećenja koja su je zadesila nakon potresa.” – Ana Tušek

“Bilo je pomalo bizarno prvi put posjetiti Šenoinu kuću u trenutku kada su posljedice zagrebačkoga potresa još uvijek vidljive na zidovima. Upravo sam to jutro nakon potresa 2020. godine intenzivno razmišljala o Šenoi, koji se pomažući razrušenom Zagrebu razbolio i od posljedica preminuo. Kuća Šenoa pruža intiman uvid u Šenoinu svakodnevicu, ali i način života njegove obitelji tijekom 19. i 20. stoljeća. Posjetitelj može, osim impresivne obiteljske biblioteke, vidjeti stol i stolicu na kojima je Šenoa noću stvarao svoja književna djela, kauč na kojemu je kratkotrajno odmarao između pisanja i odlazaka na posao u gradsku upravu. Izloženi su i osobni predmeti, poput pisama tadašnjoj zaručnici, prijevodi njegovih djela na razne svjetske jezike, obiteljski portreti, ali i nekoliko primjeraka razbijenoga posuđa, koje je sačuvala Augustova supruga kao podsjetnik na onaj potres iz 1880. godine. Iznenađujući podatak bio mi je kako Šenoa hrvatski jezik nije govorio od rođenja, nego ga je naučio kroz igru s prijateljima. Zbog toga je Šenoino književno, ali i svako drugo stvaralaštvo u hrvatskom kontekstu još fascinantnije. Ipak, kao jedan od najdražih i sudbonosnih izložaka istaknula bih kuharicu s obiteljskim receptima i kalup za paprenjake, koje je koristio Augustov otac Alois. Upravo zahvaljujući Aloisu, sladopeku biskupa Alagovića, koji ga je nakon ustoličenja na biskupsku stolicu pozvao da radi za njega, Zagreb je dobio svoga Augusta.” – Ana-Marija Mamić

“Uistinu sam zahvalna Kući Šenoa i gospođi Jasmini Reis što su nas u ovim teškim i nesigurnim vremenima ugostili i pružili nam priliku za Razgovore o Augustu Šenoi. Nevjerojatno je kolikom toplinom i srdačnošću odišu, kako sama Kuća Šenoa, tako i njezina voditeljica. Kuća Šenoa veoma mi se svidjela, pogotovo njezin autentičan karakter, koji je u potpunosti uspio dočarati i sačuvati atmosferu s druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Kada bih morala izabrati samo jednu stvar koja me se posebno dojmila u Kući Šenoa, ne bih to mogla učiniti jer me se cjelokupna kuća, u cijelosti, svaki njezin komadić i kutak, svaki pomno postavljen i organizirani detalj u obliku namještaja i/ili sitnica iz svakodnevnoga života, posebno dojmio. U Kući mi se svidjelo apsolutno sve – od tepiha i zavjesa pa sve do palete boja, prisutne u svakoj sobi. Nikada prije nisam vidjela toliko živopisan i prpošan prostor, toliko mnogo toga u samo nekoliko kvadratnih metara, a da opet sve u tom prostoru ima smisla i svoj maleni dio Svemira. Naravno, svidjele su mi se i priče o Augustu Šenoi i njegovoj obitelji, ali ono što mi se najviše svidjelo u tim pričama bio je način na koji se gospođa Jasmina Reis otvorila i nas posjetitelje pustila “unutra”, u intimu vlastitoga života. Tolika otvorenost, srdačnost, iskrenost, pristupačnost nešto je čime se Kuća Šenoa, osim impresivnim detaljima, također može iznimno pohvaliti i staviti uz bok vrsnih svjetskih kulturnih ustanova, o kojima nam je gospođa Reis također pričala. Osjećaj koji me obuzeo kada sam izlazila iz Kuće Šenoa bio je ravan onome kada ostavljam dobroga prijatelja, sve do sljedećega susreta. Još jednom od srca hvala gospođi Jasmini Reis na svemu.” – Monika Jerković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *