Prvi izlagač na 10. Noći knjige na Fakultetu hrvatskih studija, koja će se održati u petak, 23. travnja 2021. godine, s početkom u 8.00 sati, profesor je s Odsjeka za kroatologiju – izv. prof. dr. sc. Davor Piskač.
Profesor Piskač na 10. Noći knjige održat će izlaganje pod naslovom Literarna biblioterapija u kontekstu pametnoga čitanja.
Sažetak njegovoga izlaganja je sljedeći:
“Biblioterapija se može definirati kao program usmjerene uporabe književnosti u svrhu postizanja osobnih uvida, a pod vodstvom educiranoga biblioterapeuta. Suvremena inačica biblioterapije – literarna biblioterapija, razvija metodu tzv. pametnoga čitanja, a temelji se na razumijevanju, tumačenju i doživljavanju književnoga teksta prema metodologiji kognitivne psihoterapije, čiji se koncept temelji na ideji da način na koji razmišljamo o nečemu utječe na to kako to o čemu razmišljamo i emocionalno doživljavamo. U drugom koraku objašnjava kako je ponašanje, kao krajnji čin ljudskoga djelovanja, uvjetovano upravo emocionalnim doživljajem onoga o čemu razmišljamo. To znači da literarna biblioterapija u književnom tekstu promatra međusobni odnos misli, emocije i događanja pa se metoda pametnoga čitanja u literarnoj biblioterapiji skraćeno naziva MED ciklus.
Ideja pametnoga čitanja dolazi iz istraživanja, koja kažu da čitanje samo po sebi, bez strukturiranoga razvijanja uvida o pročitanome, neće imati snažniji utjecaj na konstruktivniji psihološki ili duhovni život pojedinca. Štoviše, čitanje neadekvatnoga sadržaja na neadekvatan način može prouzročiti i ozbiljne štete, a kao dokaz iz povijesti književnosti možemo navesti pojavu morbidne sentimentalnosti, poput wertherizma, ili pak odavanja ovisnostima, poput boemizma.
Naime, dokazano je da različiti načini čitanja razvijaju različite neuralne puteve, od kojih će neki izgrađivati ugodne emocije, a neki neugodne. Poanta je u tome da nam i ugodne, i neugodne emocije trebaju kako bismo se razvili u zrelu i zdravu osobu, no ne trebamo im dopustiti da nam mimo naše volje neosviješteno mijenjaju raspoloženje na način na koji to možda ne želimo. Dobra je vijest da čim počnemo osviješteno razmišljati o određenim emocijama, ma kakve one bile, one više ne mogu ostaviti negativne posljedice, nego postaju exemplum vitae. Zbog toga čitanju treba pristupiti na pametan način, koji će osviješteno razvijati kritičku empatiju i razumijevanje motiva i razloga za pojavu određenih emocija i događanja. Jer, kada bi tzv. intuitivno čitanje samo po sebi razvijalo ljudski život na idealan i konstruktivan način, tada bi svi oni koji puno čitaju, bili automatizmom jedni od najuspješnijih i najsretnijih ljudi na svijetu. Znamo da tome nije tako jer pisci uglavnom puno čitaju, baš kao i knjižničari ili profesori književnosti, no ne primjećuje se da odskaču od nekoga prosjeka prema kriterijima zadovoljstva životom i izražavanja životne radosti. Štoviše, ima indikacija da su neke od navedenih skupina najpodložnije nepovoljnim utjecajima stresa.
Naime, suvremena istraživanja u neuroznanosti iz 2017. godine nedvojbeno potvrđuju da kada čitamo, mimo naše volje stvaramo vizualne predodžbe o pročitanome, kako ugodne, tako i neugodne, pa možemo posve neosviješteno vrlo traumatično doživjeti neke emocije. No, za razliku od toga, sada već imamo i solidne dokaze da skupine koje čitaju pametno, bez obzira s kakvim se tekstom susreću, mijenjaju svoj život na bolje u smislu osvještavanja onoga što proživljavaju u svojoj psihološkoj nutrini.
Literarna biblioterapija u kontekstu pametnoga čitanja rabi naš prirodni potencijal za empatiju upravo zahvaljujući emocionalnom paralelizmu i komunikacijskoj komplementarnosti te, s vrlo sigurnoga emocionalnoga mjesta za čitatelja ili pak sudionike literarnobiblioterapijske radionice, raspravlja o mislima, osjećajima i postupcima književnih likova. Budući da književni likovi nisu živi ljudi, odnosno nemaju svoje osjećaje, sudionici rabeći empatiju mogu pretpostaviti i verbalizirati neke osjećaje i emocije, i to svatko iz svoga iskustva života. Istovremeno mogu i kognitivno preispitati neke svoje životne nazore i stavove, a sve opet s emocionalno sigurne pozicije, bez straha od razotkrivanja ili osude okoline, što je jedan od čestih ometala pri grupnim, intuitivno vođenim interpretacijama književnih tekstova.”
