Recenzije Čitateljskoga kluba studenata FHS-a: MINISTARSTVO ISTINE |

“Svakome umjetniku neizmjerna slava također je i jamstvo da će ga se pogrešno shvatiti. 1984. poznata je knjiga, ali se o njoj malo zna.”

Ministarstvo istine biografija je romana 1984. Georgea Orwella (1903. – 1950.), koju pred čitatelja donosi pisac i kolumnist Dorian Lynskey. Objavljena 2019. godine, predstavlja prvo djelo koje se bavi povijesnim i političkim kontekstom, koji je prethodio romanu 1984., kao i svim događajima i osobama, koje su mogle utjecati na njegov nastanak, te snažnim utjecajem romana na iduće generacije, kada su mnogi pojmovi, poput Velikoga Brata, misaone policije i neosobe ušli u svakodnevni govor.

Osim titule jednoga od najutjecajnijih romana 20. stoljeća, 1984. univerzalni je i svevremenski roman. Za početak, to objašnjava činjenica da je roman ostavio snažan utisak na vrijeme u kojemu je nastao, odnosno na razdoblje Hladnoga rata, čiji naziv upravo Orwell prvi put upotrebljava 1945. godine u jednom od svojih eseja, dok je sam roman 1984. objavljen 1949. godine. Ali, roman ne prestaje biti popularan ni desetljećima kasnije, upravo zbog svoje radnje, smještene u totalitarnom društvu, zatim duboke psihološke karakterizacije likova i na koncu samoga naslova 1984., čije pravo značenje nije poznato sa sigurnošću. Očekivano je da svako utjecajno umjetničko djelo postane predmetom ideološkoga oružja, pokušaja manipulacije i vlastite interpretacije, u skladu s društvenim prijetnjama koje sa javljaju u pojedinom razdoblju. Lynskey je to savršeno prikazao samom kompozicijom knjige, koju je podijelio u dvije smislene cjeline.

Prvi dio knjige bavi se pretežito Orwellovim životom do nastanka romana 1984., a drugi dio utjecajem romana na svako pojedino specifično razdoblje, gdje se upravo pokazuje koliko je djelo bilo podložno pogrešnim interpretacijama. Stoga smatram da je biografija romana poput ovoga ne samo korisna, nego gotovo nužna. To je i bila namjera autora ove biografije: pokušati objasniti pravo značenje djela 1984., svih potencijalnih razloga zbog kojih je ono nastalo te utjecaj koji je ostavilo na svijet. Lynskey je svoj zadatak vrlo uspješno obavio, dajući presjek Orwellova života, s naglaskom na značajne događaje koji su utjecali na njegov pogled na svijet, upoznajući pritom čitatelje s ljudima koje je Orwell poznavao, značajnim autorima utopijskih i distopijskih romana, zaokružujući sve u jednu jasnu percepciju Orwella kakav je doista bio. Naime, kako biste upoznali 1984., morate prvo upoznati Orwella. Ministarstvo istine ne predstavlja nužno njegovu biografiju, ali pruža dovoljan uvid u njegov život, kako bi se s jasnoćom shvatio kontekst 1984..

Poruka ove opasne situacije nalik noćnoj mori jednostavna je. Ne dopustite da se to dogodi. Ovisi o vama.
George Orwell

Lynskey na vrlo pristupačan i zanimljiv način uvodi čitatelje u prvi dio knjige. Imate osjećaj kao da ste započeli čitati roman u kojemu je glavni lik George Orwell, muškarac tankih brčića i suosjećajnoga pogleda. Opisujući njegove fizičke karakteristike, on doslovce stavlja lik Orwella pred vas, kako biste ga vi što bolje upoznali. Kao što je i sam Orwell jednom prilikom izjavio: lice ima snažnu moć odavanja karaktera. Zatim kreće u kratak opis Orwellova života, od vremena kada Orwell nije bio George Orwell, nego Eric Arthur Blair. Osim opisa Staljinova režima, u kojemu je već zasijano sjeme bitnih simbola 1984., poput kulta ličnosti, degradiranja slobode govora itd., te opisa Španjolskoga građanskoga rata, u kojemu je sudjelovao i sam Orwell, a koji predstavlja važnu prekretnicu u njegovom životu, Lynskey spretno prikazuje njegov karakter pomoću Orwellovih kritika značajnih djela toga razdoblja – od Edwarda Ballamyja, pa preko kritika brojnih utopijskih romana, sve do Aldousa Huxleyja i H. G. Wellsa, velikoga pisca znanstvene fantastike. Iako je Wells ostavio snažan dojam na mladoga Orwella, on ga je kasnije itekako kritizirao. Orwellu nikada nije bilo važno tko je što izjavio, nego što je tko izjavio. Brojne reference o autorima i njihovim djelima, Orwellovim poznanicima i kritičarima, povremeno čine čitanje Ministarstva istine napornim, te sam mišljenja da je Lynskey mogao postići isti cilj s manjim brojem navođenja podataka, ali oni su ipak bitni iz jednoga veoma važnoga razloga. Naime, kroz njih se provlači važna Orwellova karakteristika, zbog koje je dijelom uživao poštovanje čak i neistomišljenika, a to je njegov stav prema istini. Preciznije, njega je zanimala istina – zbog čega se ova biografija i zove ministarstvom istine. On nije bio osoba poput mnogih njegovih suvremenika, koji su se slijepo uhvatili jedne ideologije, a onda buncali protiv svakoga tko se s njome nije slagao. Ako bi primijetio da je bio u krivu, on bi to i prihvatio. Ukratko, kao što je Aristotel u svojoj Etici izjavio “drag mi je Platon, ali draža mi je istina”, isto sam tako, čitajući ovu biografiju, mogla čuti Orwella kako govori “mogla bi mi biti draga ideologija, ali draža mi je istina”. Upravo ta njegova otvorenost prema mogućnosti krive procjene dovela ga je, kroz mnogobrojna iskustva, do spoznaje o opasnosti totalitarizma. Iako je za sebe smatrao da je bio demokratski socijalist, držao je da totalitarizam može doći sa svih strana političkoga spektra. Međutim, na koje nas god područje njegovoga bogatoga života Lynskey odveo – od kazališne i filmske kritike, sumornoga života u Londonu, rada za BBC, ljetovanja na otoku Juri (gdje započinje pisanje 1984.) – u svakom od tih razdoblja vidljive su poveznice sa 1984., simboli koji će se kasnije pretočiti i savršeno ukomponirati u samo djelo.

Drugi dio knjige predstavlja vrijeme nakon objavljivanja romana 1984., nakon čega Orwell uskoro umire, kada već kreće snažna jeka s porukom knjige, koja će se provlačiti kroz kanjone vremena, odjekujući različitim frekvencijama. Tako Lynskey najprije opisuje razdoblje Hladnoga rata, kada dolazi i do prvih pokušaja propagandističkih izmjena romana, a pojmovi poput dvomišlja, novozbora i misaonoga zločina postaju sastavni dio jezika 1950-ih. Lynskey nas zatim odvodi u 1970-e i 1980-e godine, kada postaje jasno koliko se duboko 1984. usjekla u svijest ljudi. Sve zanimljivosti koje je Lynskey nabrojao u tom dijelu biografije samo podsjećaju na činjenicu koliko je važna sama biografija tako kompleksnoga romana kao što je 1984., ali po mom mišljenju, tu je Lynskey trebao stati jer je sam kraj jedne toliko važne biografije on potpuno bespotrebno posvetio trenutnoj političkoj situaciji, odnosno razdoblju kada Donald Trump postaje predsjednik Amerike. Ako je već odlučio posvetiti gotovo cijelo jedno poglavlje suvremenoj politici, trebao je tome pristupiti potpunije, a ne se tek ovlaš dotaknuti političkih pitanja u Americi, pritom ne nudeći nikakve suvisle zaključke i činjenice, nego de facto provodeći “antiTrump” kampanju, i samim time odmičući se od srži i važnosti biografije o romanu 1984., zbog čega je isti pao u drugi plan. Vjerujem da je Lynskey s ovim poglavljem zadobio simpatije žestokih protivnika Donalda Trumpa, ali promatrati stvari iz samo jednoga kuta gledišta nije nimalo objektivno. Neobzirno je od autora što je nakon cijele knjige, u kojoj opisuje Orwellovu borbu protiv totalitarizma, navodeći u jednom dijelu da je “grijeh svih ljevičara od 1933. pa nadalje, taj da su htjeli biti antifašisti, no ne i protivnici totalitarizma”, na koncu izuzeo tu cjelokupnu perspektivu objektivnoga gledišta. To u svakom slučaju nije nešto što bi George Orwell odobrio, barem ako je suditi po prikazu njegovoga karaktera, kojega nam je Lynskey ponudio.

Iako je Ministarstvo istine u pojedinim dijelovima zahtjevna knjiga, prvenstveno za osobe koje nisu dobro upoznate s engleskom literaturom 20. stoljeća, te da su zanimljiviji oni dijelovi u kojima nema toliko referenci, smatram da osoba koja je pročita nikako ne može biti na gubitku. Ova knjiga predstavlja upravo ono što je roman 1984. od početka trebao uz sebe, a to je njegova osobna iskaznica, kako bi ovako utjecajan roman imao svoj identitet i bio manje podložan pogrešnim interpretacijama. Za pojedina poglavlja potrebno je uložiti dosta vremena kako bi se pročitala, ali je količina korisnih informacija i zanimljivosti koje se dobiju zauzvrat neprocjenjiva. Nakon čitanja ove knjige, doista osjećam da sam bogatija za jedno cijelo iskustvo, da mi je razdoblje od 1930-ih do 1970-ih godina mnogo bliže i jasnije, kao i sam Orwellov život. Iako smatram da je drugi dio posljednjega poglavlja trebao biti objektivniji i puno bolje razrađen, on nipošto ne utječe na moje mišljenje o samoj važnosti ove knjige, te bih je svakako preporučila svima, prvenstveno jer je uspješno ostvarila svoj cilj, a to je bolje razumijevanje jednoga od najutjecajnijih romana 20. stoljeća.

Uzimajući u obzir navedene prednosti i nedostatke knjige, dajem joj ocjenu 4,5 od 5, ali ponavljam, vrijedi je pročitati u svakom slučaju. 1984. roman je koji zaslužuje mlađega brata u obliku svoje biografije, a Ministarstvo istine uspješno ispunjava tu ulogu.