Recenzije Čitateljskoga kluba studenata FHS-a: KRAJ

Imate 17 godina. Ljeto je, a sve izgleda isto kao i obično. Ali svi znaju što dolazi. Za nešto više od mjesec dana, komet će se srušiti na Zemlju i svi ćete otići. Svijet kojega ste poznavali prestat će postojati. Svi će prestati postojati. VI ćete prestati postojati.

Kako želite provesti posljednje tjedne svoga života?

Što želite reći onima koje volite?

Kakav je osjećaj znati točan datum i vrijeme svoje smrti?

A ako svi umirete, zašto je jedan život u toj predapokaliptičnoj atmosferi toliko važan? Kakve veze ima što je netko u tom posvemašnjem ludilu umro prije smaka svijeta i nije dočekao kraj zajedno sa svima ostalima?

Vama to možda nije važno. Ali bilo je važno Simonu i Lucindi.

Foto: Ana Tušek, privatna arhiva Čitateljskoga kluba studenata FHS-a

Kraj je priča o dvoje usamljenih sedamnaestogodišnjaka, koji žive u svijetu kojemu se bliži kraj. Njihova imena su Simon i Lucinda, a jedino što ih uistinu povezuje je zajednička prijateljica, Tilda.

Tilda je bila najpopularnija cura u školi. Bila je toliko cool da se zabave nisu održavale, ako ona nije bila na njima. Tilda je ujedno bila Simonova djevojka, njegova prva ljubav. Teško je reći je li on bio njezina. Čitatelj se to pita do kraja romana, a čak mu ni na kraju romana to nije posve jasno. No, Tilda je nesumnjivo u nekom trenutku bila zaljubljena u Simona. Barem tako smatra Lucinda, njezina nekoć najbolja prijateljica, s kojom se Tilda prestala družiti nakon što je Lucinda oboljela od raka.

Spoznaja o skorašnjem smaku svijeta promijenila je svakog čovjeka u njihovom malom gradu u Švedskoj, ali Tildu najviše. Tilda se nakon obavijesti da joj se bliži zagarantirana smrt u dobi od 17 godina posve otela kontroli. Prekinula je sa Simonom – znam, nevjerojatno, pogotovo nakon što čitatelj konačno spozna koliko je Simon ustvari zgodan. Doduše, nije samo zgodan, da ne bi bilo kako cjelokupnu radnju romana nosi samo sa svojim lijepim očima. On je također dobar, zapanjujuće odan i privržen (u Tildu je zaljubljen van svake pameti), neobično sladak (Tilda i on slali su si emoji koale, koliko je to samo slatko?), pametan, pouzdan, suosjećajan i s dubokim promišljanjem o svijetu koji ga okružuje. Ukoliko ste, čitajući ovo, povukli paralelu s nekim od likova Johna Greena, niste pogriješili. Oba su pisca u stanju kreirati glavne muške likove koje ćemo voljeti.

Dakle, Tilda se otela kontroli. Počela je pušiti, drogirati se, ostavila je dobrog dečka – sve samo kako bi se mogla neometano zabavljati. A tu su i priče o drugim dečkima. Brojnim drugim dečkima. Reputacija joj se ubrzo srozala na samo dno dna, a čini se kako se tamo nalazila i Tilda – na samom dnu svoga nekadašnjega života. Nekoć mlada plivačka švedska nada, legenda na školskim hodnicima, preko noći se pretvorila u curu koju svi ogovaraju i sažalijevaju. Čitatelju je odmah jasno da se s Tildom događalo još nešto, nešto što je klizilo u pozadini, a što je samo čekalo da se otkrije. U pitanju je zasigurno morala biti neka velika tajna. Nije imalo smisla da bi cura koja je nekoć imala sve, koja je bila toliko voljena, sada poludjela bez razloga i preko noći se oslobodila svih inhibicija. Morao je postojati nekakav dublji razlog za tako ludo ponašanje. Jednostavno je morao.

Nažalost, razlog ne uspijemo odmah otkriti jer Tildu netko ubije. Točnije, ne samo da je ubije, nego njezino tijelo ostavi u nekakvom napuštenom skladištu (valjda je to bilo skladište?; u svakom je slučaju bilo napušteno, udaljeno od grada, skrovito, mjesto gdje je nitko nije trebao pronaći), kao da je bila smeće, a ne ljudsko biće. Mislim, pričajmo o dostojanstvenoj smrti, zar ne? Grozno.

Nakon tog prvotnog šoka (doista vam je potrebno nekoliko minuta da probavite činjenicu kako je netko tako nemarno odbacio nečije ljudsko tijelo, čini se bez ikakve grižnje savjesti, i to nekoliko tjedana prije smaka svijeta), ubrzo slijedi drugi. Naime, započinju govorkanja. Prema mišljenjima mještana i lokalne policije, Tildu nije imao tko drugi ubiti, nego Simon. Ubrzo započinje i tipično psihičko zlostavljanje onoga za kojega se misli da je počinio tako strašan zločin. Važno je napomenuti da je zločin mještanima bio strašan prvenstveno zbog činjenice što je netko tako nemilosrdno oduzeo život nekoj osobi praktički nekoliko dana prije nego li će svi ionako umrijeti. Ljudi su bili složni: Tilda nije trebala umrijeti sama. Trebala je umrijeti zajedno sa svima. Trebala je dobiti priliku proživjeti ostatak svoga kratkoga života onako kako je htjela.

Čitatelju je odmah jasno da Simon nije ubio Tildu. No, činjenica je bila da ju je netko ipak ubio. Ali tko?

Istu se stvar pitala Lucinda, Tildina nekoć najbolja prijateljica. Lucindu upoznajemo već na početku romana, kroz zapise koje putem interneta ostavlja budućim generacijama – nekome ili nečemu. Realno, doista nitko nije mogao znati što ili tko će zateći Zemlju nakon smaka svijeta. Zato je Lucinda ostavljala svoje zapise. Htjela je ispričati svoju priču tom nepoznatom budućem entitetu. I mnogo je toga ona tamo napričala. Štoviše, nije samo pisala, odnosno pričala, nego je i lijepila zvučne zapise, snimke… Lucinda je bila cura sa zadatkom. Nakon što ubiju Tildu, njezini zapisi prestaju biti isključivo osobne prirode i fokusirani su na pronalazak ubojice. Neki budući policijski inspektor (ako bi bio čovjek; doista je sve bilo moguće) na temelju tih zapisa mogao je vidjeti kako je funkcionirala tinejdžerska špijunska istraga u 21. stoljeću.

Vjerojatno ćete odmah zavoljeti Lucindu. Nevjerojatno je hrabra. Zna da umire od raka (što se uopće ne čini poštenim, uzevši u obzir činjenicu da se bliži smak svijeta) i da joj je život udijelio jalove karte. Što bi se reklo u narodu, grah joj je pao na pogrešnu stranu. No, snažna volja kojom se bila spremna uhvatiti ukoštac s mogućim ubojicom, nasmijat će vas. I ta cjelokupna potraga za ubojicom koju provode Simon i ona, također je simpatična.

Sve do sada napisano, naravno, nije ni upola radnje koju vam mogu prepričati. Ali, nešto moramo ostaviti i kao misteriju. Gdje bi onda bila zabava?

Zašto pročitati ovu knjigu? Baš ovu knjigu od svih? Zar nema boljih? Logično, ima. Ima i boljih, smješnijih, dražesnijih, napetijih, simpatičnijih… Što god hoćete. No, i ova im knjiga uspješno stoji uz bok, pa bi ju bila šteta propustiti.

Što mi se osobno najviše svidjelo? Rekla bih sve. Likovi, radnja, pojedini zanimljivi citati… Ali ponajviše Simon i Lucinda. Na koncu, likovi su oni koji nas osvoje, koji nas uvjere u priču, s kojima se smijemo i plačemo, proživljavamo njihove patnje, poistovjećujemo. Simon i Lucinda na svojim leđima uspješno nose cjelokupnu radnju knjige, a najbolje od svega je to što vam ni na trenutak nije dosadno s njima. Štoviše, moje osobno mišljenje je da je knjiga prekratka. Kad mi knjiga bude dobra, kad mi likovi postanu dragi, ne želim da njihovoj priči dođe kraj. U ovom se slučaju naslov romana čini uistinu prikladnim: KRAJ.

Nadalje, to je YA knjiga. Evo što je sam autor rekao za nju:

“I instantly knew that this story had to be YA. It raises questions on how to live a full life in couple of months. Which choices will they make when sex and drugs no longer have any real consequences? And when the time has come, do they want to be with their friends or their parents.”

Mats Strandberg

Moramo čovjeku odati priznanje, budući da se nakon dva izuzetno uspješna horor romana za odrasle, Strandberg vratio na književnu scenu sa svojim prvim YA romanom od Engelsfors trilogije. Ali, jedina je razlika u tome što ovaj put nema čarolije koja bi zaustavila apokalipsu. Kraj uistinu dođe. I bude nam žao. I tužni smo. No, možda se i iz toga može izvući neka pouka – ništa na ovom svijetu nije zagarantirano.

Evo i njegove fotografije. Učinila mi se zgodnom za dodati jer me po opisu iz knjige podsjeća na Simona. Hm…

Foto: preuzeto sa web stranice https://matsstrandberg.se/

I konačno, šećer za kraj. Ocjena knjige!

Uvriježilo se da je nekakva ljestvica za davanje ocjena knjigama od 1 do 5, zar ne? Tako većina radi. No, nikad mi se nije sviđalo biti poput većine. Pa ako je najveća ocjena koja se obično daje nekoj dobroj knjizi 5, onda ja ovoj dajem ocjenu 7. (Oni koji su pročitali knjigu, razumjet će. Za vas koji niste, okrenite na dio TJEDAN DANA DO KRAJA, odnosno sedam dana do kraja. I shvatit ćete.)

Tekst napisala: Monika Jerković

Više informacija o knjizi na: https://fokusnahit.com/proizvod/kraj/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *